(20:38) petak, 23.10.2009.
Kako se veliki dan pretvorio u mali
Bilo je to prije par dana, velika subotica, dan koji se čekao. Taj dan je trebao biti poseban po svemu, bilo je lijepo vrijeme, ljudi su bili topli i meki i sve je bilo savršeno.
I onda sam saznala da je mom prijatelju, rođaku i kolegi iz razreda, ujedno i predivnoj osobi, umro otac.
Šok. Tuga. Nevjerica. Poricanje. Plač. Sve u jednom.
Kao razred, i sa svojima, kao obitelj, izrazili smo im sućut i došli na sprovod. Upristojili smo se, uljepšali, kupili vjenac i jecali nad nekim koga smo slabo poznavali.
Ali zaista, zaista, zaista bio je premlad, njegov otac, a i on je premlad da bi doživio takav gubitak.
:(
Pussa, samo sam to imala reči - papa!
(9)
(19:34) subota, 10.10.2009.
Moj život s glazbom
Mogu iskreno reći da je glazba u mojim genima. Teta mi ima bend, puno rođaka, najbolja prijateljica, svi, svi bitniji ljudi u mom životu su povezani s glazbom, pa tako i ja.
Kada sam se rodila, jednog sunčanog, zimskog dana, možda sam umjesto plakanja, pjevala, jer mi je moja fosilka kroz cijelu trudnoću puštala rock glazbu.
Ja sam valjda bila jedna od rjetkih trogodišnjaka koji su slušali Gunse, Ramonese, Billy Idola, Bon Jovija, Tears for Fears i druge slične bendove.
Ja sam jedina na rastanku u osnovnoj školi pjevala "Jednom kad noć", dok su me drugi blijedo gledali i rijetki prepoznavali poneki takt te pjesme.
Ne, ja se uopće ne hvalim, možda ste to pomislili, ali ja samo govorim istinu.
Nedavno sam saznala da sam bolesna, nešto sa štitnjačom, nebitno, ne strašno i u trenutku sam se povukla, ali glazba je bila tu.
Znala sam se zaključati u svoju sobu i poput usamljenog emacha plakati satima na neki beat Paramorea i sličnih bendova, ali opet mi je glazba pomogla, samo drukčija.
Pomogao mi je On, i tu ne mislim na Boga, koji mi je cijeli život drukčija potpora, već mislim na jednog momka, posebnog, a i glazbenika.
Svaki dan se trudio da me bar jedanput nasmije i uvjeri me da će sve biti dobro.
I znato što?
I bilo je.
Sada vas pozdravljam, dok slušam jednu od svojih najdražih pjesama, "7 nation army", ubuduće ćete saznati još više o meni :D, a ako vam se moj blog ne sviđa, znate proceduru.
(22)
(20:41) utorak, 29.09.2009.
Signed, sealed, delievered... :D
Ovo je blog jedne teenagerice.
Jedne pomalo glupaste, bedaste, trknute, udarene, budalaste, slatkaste teenagerice.
Lako zaljubljive, teško odljubljive, naivne, jedinstvene, smiješne, smušene i pomalo izgubljene teenagerice.
Gimnazijalke.
Prije je moj blog bio Evo ga evO , ali odtada sam se previše promjenila i shvatila da mi za novu osobnost (seminovu), treba i novi blog.
I tako stigla ja ovdje.
Nadam se da se čitamo.
Bye :D .
(2)